Wake me up when September ends

Jutro, 8:30. Termometar u taksiju pokazuje za je spoljna temperatura 41°C. "Don't worry Sir, just a couple of more days and you will see. Once Octobar comes, the weather will be much better."

Pauza za rucak. Prvih par minuta po izlasku na ulicu cvikeri za sunce jednostavno ne funkcionisu. Zamagle se kao kada na hladan zimski dan utrcis u prepun autobus GSB-a. Odlazak do najblizeg restorana (50-ak metara) je sve samo ne prilika da se opustis i na kratko zaboravis na posao. Zapravo, misli tipa "Kud' sam i izlazio iz office-a!?", "Samo da se dovucem ziv do office-a" koje mi se vrzmaju kroz glavu me konstantno podsecaju na isti.


Kasno popodne, Al Mamzar Beach Park. Temperatura mora je svakako visa od 25°C. Ni u kadi je ne volim tako toplu. Napolju, na pesku ne mozes da stojis. Lokalni ludaci u parku raspalili rostilj. A ipak, svi sa nekim duzim stazom ovde mi govore "Ma daj, videces da je od oktobra ovde predivno. Moze se lepo i u setnju..."


Kraca setnja po kraju, 22:00. Tople letnje veceri?! Da, al' zamalo. Za moj mozak, ovo je zapravo najludji osecaj. Sunca nigde, noc uveliko, a temperatura je preko 35°C. Jara izbija iz asfalta, peska, zidova zgrada. Skoro da mi se cini da dlacica na podlakticam sutra necu imati. Cvrce.

Ajd' bas da vidim hoce li Oktobar doneti tu promenu. Wake me up when September ends.